Arhiva za 'Ostalo' Kategoriju

Slash se vratio na onu stranu bare (misli se u Ameriku) nakon vrlo uspješne Europske turneje u svrhu promocije svog istoimenog albuma koji je debitirao na 3. mjesto na glazbenim ljestvicama. Dok je njegov bend na turneji po SAD, Slash se priprema ponovno izdati svoj album, ovoga puta deluxe verziju. Ovaj deluxe CD će uključiti svih 19 snimljenih pjesama, kao i DVD sa live snimkama i bonus materijalom.
Slash, u ovom intervjuu također priča o zamisli da pita bivšeg kolegu iz GNR Axla Rosea da pjeva na albumu, kao i Michaela Jacksona, kralja popa. Otkriva i da će se pojaviti na Ferginom novom samostalnom albumu i da je ona rock cura u srcu. Zaronili smo i u povijest i pričali o rađenju Sweet Child O’ Mine kao i o danu kad je Slash bio na audiciji za Poison.

Jeb: Upoznali smo se u Green Roomu na VH1 Rock Honors. Moj prijatelj, Ludovic, je bio sa mnom, a on je iz Pariza. Pričali smo i nabavio mi je Gitanes cigarete.

Slash: Znaš, mutno se sjećam toga. Razlog što su tako pamtljive je to što su moj brand i teško ih je nabaviti. Morao sam ih prokrijumčariti.

Jeb: Mogu ti ih nabaviti opet.

Slash: Prestao sam pušiti. Pred više od godinu dana. Pušio sam 3 kutije na dan. Radili smo na albumu koji je izašao, i ja sam se spremao ući u studio. Dobio sam prokletu upalu pluća jer sam radio toliko i nisam se brinuo o sebi. Nisam pušio 2 tjedna – pokušao sam, ali nisam mogao disati. Nakon 2 tjedna, uzeo sam cigarete i pomislio „Ovo je tako glupo! Prošla su 2 tjedna, najteži dio sam prošao.” Isto, moja majka je umrla od raka. Imam flastere i brdo nikotinskih žvakaća, ali od tada nisam zapalio. Ipak, još uvijek žvačem žvakaće. Još uvijek sam nikotinski ovisnik.
Pročitajte ostatak ovog unosa »

Mnogi smo odrasli uz zvukove razarajuće gitare i vrištećeg glasa koji su dopirali iz zvucnika. I iako su nam starci gubili živce zbog rock ‘n’ rolla, (barem mojima) je ipak to bilo draže od nekih narodnih.. Teško je današnjim kritičarima shvatiti što netko tko voli glazbu najviše na svijetu osjeća kada cijeli život čeka na nešto što nikada neće dobiti. Ako smo u situaciji da nas je Guns N’ Roses obuzeo, ubrizgao u našu krv svoj otrov koji nikada nećemo izbaciti iz svog sistema, onda je jasno da je bilo kakva vijest o Gunsima napad adrenalina. A kakav je tek to napad bio kada se doznalo da dolaze u Hrvatsku. Srećom, živimo u elektroničkom dobu pa je većina nas vrlo dobro informirana o prošlosti i sadašnjosti Gunsa, kako i doliči pravim fanovima. Isto tako većina nas zna otprilike zbog kojih su se razloga tadašnji Gunsi raspali, kolika je bila težina tih posljednjih riječi i da ta postava više nikada neće svirati. No, dana 24.9.2010. u zagrebačku Arenu nismo došli plakati za nepovratnim Slashom ili pljuvati sadašnje Gunse. Došli smo na ono što smo čekali cijeli život: najbolji koncert u životu. I iako ćemo vjerojatno u budućnosti, ili smo već to doživjeli, prisustovati kvalitetnijim koncertima, ovo je nama bio najbolji koncert u životu. Iščekivanje za u neku ruku preproduciranim albumom „Chinese Democracy“ bilo je u najmanju ruku mukotrpno. „Soon is the word“ se uvukla u svakodnevni govor, a Axl je obećavao i kršio obećanja i tako ukrug. Dok napokon nismo i to dočekali. S prevelikim očekivanjima i nismo znali što nas očekuje. Kada sam, zahvaljujući jednom jako dobrom prijatelju, napokon dobila taj album u ruke, srce je stalo kucati. Znala sam da je to ono što se toliko čekalo. Očekivanja su bila jako, jako visoka. Prvi zvukovi novog albuma su, iskreno, razočarali. Bio je to novi zvuk, a priznajem da sam bila pomalo zadrta kao i svi ostali kad sam očekivala veliki povratak starih Gunsa. Ali, nisam dopustila da me prvi dojam razočara. Duboko u sebi sam znala da ja Gunse volim, da nemogu ići protiv svog srca. I preslušavala sam album, i preslušavala. I bio je bolji, sve bolji i bolji. Kada sam počela shvaćati pjesme bilo mi je jasno: ovo su novi Gunsi, i odlični su. Zvuk im je savršeno nov, prošlost je iza njih i napokon su krenuli dalje. I to je bilo ono što smo dobili tog petka: njihov savršeno nov zvuk.
Pročitajte ostatak ovog unosa »

Wasted Generation je jedan od bendova koje ćemo slušati 24. rujna ove godine u Areni Zagreb kao predgrupu Gunsima. Radi se o hard rock bendu iz Osijeka. Nastaje 2002. godine, te su nakon par promjena sadašnji članovi Roni Rengel (vokal), Dinko Pleša (gitara), Krešimir Arambašić (gitara), Alen Valinčić (bubnjevi), Petar Španjić (bas).
U svojim glazbenim počecima stvaraju svoj stil obradama bendova iz 80′ i 70′ godina kao što su Guns N’ Roses, Whitesnake, Skid Row, AC/DC, Aerosmith, Deep Purple, Led Zeppelin, W.A.S.P itd. Kasnije taj stil primjenjuju i na autorskim pjesmama.
Bend je poklonike skupljao svirajući na raznim festivalima kao što su motorijade, gitarijade, dani piva, UFO, zaklada Ana Rukavina. Nastupali su kao predgrupa nekim od najpopularnijih hrvatskih rock bendova kao što su Hladno Pivo, Psihomodo Pop, Bare i Plaćenici, Divlje Jagode.